Kao da nije bila dovoljna gostoprimljiva toplina dubine Uvale svetoga Jurja, luka Vis je još i dodatno zaštićena otočićem Hostom i poluotokom Prirovom – nema tog vjetra koji bi moreplovcu mogao zagorčati! Jedino pri uplovljavanju valja pripaziti na hridi stočnoga naziva: Krava i Volići. Uz njih je najbolje baciti tunju i objed je zajamčen. A kad ste na Visu, gladi nema. Ne zna čovjek bi li prije posegnuo za fetom viške pogače sa srdelama ili hlibom od smokava, na jelovniku još iz antičkih vremena, pa sve to zalio s malo plavca ili vugave koju je kušao i antički pisac Agatarhid pa uskliknuo: „Vino iz Isse bolje je od drugih!“.Moglo bi se zaključiti kako je na Visu sve najbolje možda jednostavno zato što su Višani imali vremena: Vis je najstariji grad u Hrvatskoj. Današnjih 1800 Višana vuče korijene još iz prapovijesti pa preko Ilira iz drugog tisućljeća pr. n. e., a onda i sirakuških Grka koji su na čelu s Dionizijem osnovali polis Issu u 4. st. pr. n. e. I koliko je god grad star, rođen 397. prije Krista, toliko je i mlad, zahvaljujući novijoj povijesti. Nakon II. svjetskog rata pa sve do stvaranja Hrvatske, kao vojna zona nije bio dostupan posjetiteljima. Nema te vojske na svijetu koja ne zna što valja pa sve silom uzme za sebe – zaključak je svakoga tko je uplovljavao u višku luku, doslovno se napajajući ljepotom.Osim povijesnim spomenicima, o koje se spotičete šećući Visom, gradinama i kamenim gomilama, amfiteatrima, termama, starim ljetnikovcima i Titovom špiljom iz novije povijesti, Vis privlači goste i svojom ekološkom čistoćom, nautičkim užicima i bogatim podmorjem. Zanimljivo je da to podmorje ne obiluje samo florom i faunom koju vrijedi istraživati već je dno bogato „popločano“ potonulim brodovima i avionima iz nekih starih, ali nezaboravljenih bitaka.Spomenimo tako čuvenu Višku bitku 1866. godine, o kojoj se uči na vojnim akademijama širom svijeta, nakon Trafalgarske prvu bitku na pučini i prvu bitku oklopnih brodova u povijesti. Kraj Visa su Talijani podvili rep pred Austrijancima, a među ostalim potopljenim brodovima ostavili za spomenik na viškome dnu brod „Re d’Italia“. Da zrakoplovstvo ne bi ostalo dužno, na dnu se nađe tridesetak srušenih aviona, među kojima prednjači u posljednje vrijeme pronađeni Liberator, američki bombarder B24 iz 1944., zvijer duga 23 metra, s rasponom krila od 33.Vis je zarazan ljubavlju. Tako je i Vesna Parun svoju prvu pjesmu napisala u Visu, a sam grad i otok dao je svakako dubok pečat velikom hrvatskom književniku Ranku Marinkoviću čiju rodnu kuću možete i sami posjetiti. A dok brodite prema utočištu mira i topline u sigurnost vale, već unaprijed znate da ćete se vratiti i da ono Marinkovićevo Never more za vas znači More forever i Vis zauvijek!