Splitska je stvarno posvećena Splitu, ali ne onako kako je svi doživljavaju – kao vikendaško naselje Splićana, već je bila Splitu okrenuta još u doba splitskoga prvoga stanovnika, cara Dioklecijana glavom. Bila je naime luka iz koje se izvozio brački kamen „preko mora“ za gradnju Palače.Svaki od 400 stanovnika Splitske podičit će se i rado vas odvesti do Rasoha gdje u stijeni i danas stoji Heraklo što ga je uklesao neki od Dioklecijanovih klesara.Možda iz tih drevnih spona s carskim vladarima, Splitska i danas odiše aristokratskim mirom, u svem onom bujnom zelenilu na strmini duboke plave uvale.Samo naselje razvilo se u 16. stoljeću iz kojega je ostao dvorac, opet u prilog tezi o aristokratskome duhu mjesta. Bilo je to drugo rođenje: prvo se zbilo cijela tri stoljeća prije, ali su omiški gusari, sirovi i opaki, satrli svaki kamen.