Na sjeveroistočnoj obali Brača, u dubokome zatonu, smjestila su se Povlja. Malo dalmatinsko mjesto sa svojih 360 stanovnika, okruženo brojnim uvalama, poput Luka, Tičje luke, Tatinje, Smokvice, Travne, uglavnom mirno spi, dok se tu i tamo čuje kako neki kamenoklesar radi, već po tradiciji.Ljeti su, dakako, zvukovi puno obilatiji. A da i ne govorimo o svemu što oko može zapasati uz sve one ljepote i divote malomišćanske.No Povlja su svakako najpoznatija po Povaljskoj listini, najstarijem pisanom dokumentu na bosančici, ispravi povaljskog benediktinskog samostana sv. Ivana Krstitelja od 1. prosinca 1250. godine. Taj dokument, popis posjeda, koji je proslavio Povlja, čuva se u Pučišćima. Zanimljivo je da je pronađen posve slučajno: dok je neka domaćica njime raspirivala vatru na ognjištu, gost je spazio čudnovate i zanimljive znakove. Znatiželja namjernika spriječila je da vrijedan list i sam završi kao potpala. I tako je dospio u muzej pa djeca o njemu i o Povljima uče u školi.