Kad se prisjetimo kako su cijeli Omiš svojedobno htjeli kupiti hollywoodski filmaši, onda je jasno kakav je to grad. Doslovno ima sve: na ušću Cetine, s jednom nogom u rijeci, a drugom u moru, podno Omiške Dinare koja doslovno strši iznad krovova kuća okomito uvis. Omiš je kao stvoren za snimanje bjesomučnih utrka u riječnome kanjonu, westerna na vrletnim proplancima, uplovljavanja na duge pješčane sprudove i mirnih zalazaka sunca na modroj pučini.Omišani nisu htjeli prodati svoj grad. Nisu ludi! Žilama svih 15 tisuća Omišana još uvijek teče gusarska krv, i to prava, a ne neka filmska. Nisu uzalud drmali Srednjim Jadranom kroz cijeli srednji vijek. Kule Fortica i Mirabela još uvijek s visine paze na grad, kao nekad, u doba gusara, koji bi ga sami bili odozgo potopili kamenjem da ga je tko zauzeo. Srećom, nije.Zato se u Omišu i danas najbolje pjeva. Na njegovim pjacama i u kalama čuje se pisma dalmatinske klape na festivalu svakoga ljeta. Poslušajte!