I ja sam ovdje našo što i tražim, rekao je pjesnik i pisac Vladimir Nazor, kada se nakon puno godina vratio svome Braču, otoku bez vode i bez putova, i svojoj luci Bobovišća, gdje je proveo djetinjstvo. I danas ga, kad uplovite u mjesto, možete naći u blizini njegove kuće, kako sjedi okrenut moru i piše. Tko god navrati u Bobovišća, prođe kraj spomenika Nazoru.Bobovišća na Moru smještena su u uvali koja se pri dnu račva na luku Bobovišća i Vičju luku. Vičja je luka važan lokalitet s nalazima stare ilirsko-grčke civilizacije, a u obližnjem kanjonunalazi se zanimljiv kamen kojega ne zovu uzalud Turčinovom glavom. I on je česta meta izletnika jer duboki klanac koji se nastavlja na zaljev postao je okupljalište slobodnih penjača.Svih 80 Bobovišćana pripada bračkoj općini Milna. Udaljeni su samo dva-tri kilometra od Ložišća, kamenog spomenika kamenu, s kućama izgrađenima na živcu, takoreći jednaiznad druge, uz strme ulice, što godinama predstavlja izvor nadahnuća za fotografe i slikare.