Koliko god je sve izgledalo tako daleko i nedostižno, čini se da hrvatski turizam ubrzano i kao nekim čudom naglo, prije svih očekivanja, uplovljava u cjelogodišnju sezonu. Naravno da je to i zasluga svih hrvatskih snaga, turističkih, nautičarskih, pomorskih, graditeljskih i lučkih kreatora naprednijeg ponuđenog prostora i na moru i na kopnu. Hrvatska na tom planu očito ne propušta bogomdanu šansu, prirodne i kulturne, tradicijske i baštinske prednosti, originalnosti kojima privlači pozornost svijeta ne samo u turističkom smislu nego i kao zemlja pomorstva i maritimne kulture, tradicijskog brodograditeljstva, kulturno-povijesnog naslijeđa...
LUČKA HRVATSKA
Jer ta prirodna Hrvatska i jest jedno veliko čudo koje svijet sve više prepoznaje pa se onda čuda i obistine, ponekad kao sama od sebe, na primjer kao Split koji je iznenada osvanuo kao totalni turistički grad a ne tranzitni što je dugo bio. U ovom kontekstu „lučke Hrvatske“ koja ne propušta tzv. bogomdanu šansu svojih prednosti nego doprinosi razvoju turizma, nautičkog turizma, nastavljanju i unapređenju brodograditeljskih kultura i tradicija naših kamenih pristaništa, riva, obala, luka s golemom poviješću – turistička sezona od jedva dva-tri mjeseca godišnje prerasta u cjelogodišnju.
Nije to puko čudo, slučajna slučajnost, nego uložena pamet i graditeljstvo, osjećaj za investicije za kakvima dano podneblje vapi. Do prije nekidan Srednja Dalmacija je bila prirodno blago zapuštenih riva koje propadaju u more nakon svakog novog juga ili bure. Prevladavale su kritičke opaske kako se od Franje Josipa ni prstom nije maklo. Danas se luka Srednje Dalmacije svakom putniku nudi s velikim kapacitetima i maksimalnom sigurnošću te maštovitim kulturološkim izlogom svih hrvatskih baštinskih ljepota.
500 GODINA TRADICIJE
Jedan od primjera kako svijet to prepoznaje jest i činjenica da je UNESCO u pravoj „ofenzivi“ prepoznavanja ukupnog hrvatskog šarma i tako od 2009. godine uvrštava na listi nematerijalne kulturne baštine svijeta jedinstvenu vjersku tradiciju u Dalmaciji, procesiju 'Za Križen', staru 500 godina. Ljeto 2018. bit će pravi bum jer je to ujedno i jubilarna godina – proslava 150 godina turističke tradicije Hvara, jedne od vrhunskih turističkih atrakcija.
Sezona evo 2018. počinje već nakon nepuna tri mjeseca tekuće godine jer je Uskrs već 1. travnja i na sve strane osjeća se zanimanje gostiju, turista, nautičara, putnika željnih novih iskustava. Pa se interes turista primjećuje i u vezi s petsto godina starom tradicijom hvarskog obreda za Uskrs. Procesija „Za Križen“ jest naravno poseban hvarski obred osobite pobožnosti i tradicije, ali u zadnje je vrijeme prepoznat kao izuzetno atraktivna manifestacija za svakog turista, stranca, putnika...
JELSA, PITVE, VRISNIK, SVIRČE, VRBANJ I VRBOSKA
Procesije kreću iz svih šest župnih crkava, iz Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirča, Vrbanja i Vrboske, na Veliki četvrtak u 22 sata i pred jutro na Veliki petak vraćaju se natrag. Prema običajima, procesiju predvode odabrani križonoše koji bosonogi ili u čarapama nose križ težak do 18 kilograma, putem dugim 25 kilometara, punih osam sati.
Grad Hvar uplovljava ambiciozno u sezonu 2018. dovršavanjem svoje rive koja će biti duža za 45 metara s novom šetnicom na zapadnoj strani grada što će rasteretiti luku u koju navre planetarno turističko hodočašće čim se primakne ljeto. Nikad se ne zaboravlja ni Dane hvarskog kazališta, a u ljeto 2018. upada i jubilej od 160 godina hvarske meteorološke postaje, jedne od najstarijih u Europi... Odmah to podsjeća cijeli svijet na još jednu hvarsku prednost – na obnovljenu povijesnu zgradu Arsenala s najstarijim javnim kazalištem Europe.