I ponavljamo taj slavljenički naslov, jer to je pisao Mario Garber, neka i on ponovi gradivo kad ne vjerujem sebi dok se ne ponovim. Ponovi i dva puta u ime autora.

E baš tako, nema više di se ne slavi. Sličnim naslovima u razmjeni, u govoru, prošle smo se godine rastali s ukupnim splitskim dalmatinskim pomorskim blagom u jeku velikih pomorskih svečanosti… Slavili smo splitski sport i njegove trofeje.

Bila je to prava slava!  Pjesma u prozi. Zlatna mriža… Njenog tila… Cilega života moje je tilo, moj brod, bilo blizu, kraj nje plovilo je valovima tih karijera, tila…

Tada se mogla odmjeriti ukupna pučina ukupne flote, pomorska sjećanja i jematve.

Slavilo se i sto godina Labuda, a za kraj godine ne može se zaboravit ni sto godina fenomena Dalmacije, pa i Povijesnog fenomena picigina. Činjenice se mogu samo poredati i eto dovoljne epopeje o jednom golemom stvaralaštvu generacija s koljena na koljeno s ljubavlju ovdašnjeg mora i ljudi s našega mora.

Pa na kraju i pehar svih naših radosti koji se skrio u pojmu jedne svakodnevne i uobičajene sitnice, životnog detalja – GOL-a, svaki sport ima tu katarzu i slap FEŠTE.

Bez gola, sve je drukčije.

GLASOVI IZ NARODA BEZ ODJEKA, naslov jednog mog članka iz tog doba, još je  odjek za sva vremena, ali ima za dušu.

Torcido, generacijo! Torcida je navijačka skupina, a ne sabor ili parlament. Zato sam je tada 1981. i nazvao tako: Parlament baluna! Sad je vrime da se sve ponovi taj Parlament u godini nevjerojatnih uspomena!   

UMIRU ALI RAĐAJU

Sve te obljetnice dalmatinskog sporta smjenjuju se da bi rodile ponovno! I onda je čudo da se ponavljamo?!

Pa to i jest smisao. Traži se nove mladice! Nove jematve i slavljenje rekordnih berbi.

Ponovi! Gool! Ponovi!

Kao i u prirodi, Ponovi, Sve ponovi, Gool, Dribling. Povijest i sadašnjost u malom.

Baš kao u piciginu koji je u prenesenom smislu «biblija» sporta koji rađa li se rađa, rađa, obnavlja, ponavlja… i dok se balun ponovno ne odbije u plodnu zonu… nema ničega.

Sporte, ponovi se!