Proljeće je ove godine na srednjodalmatinskim otocima bilo nalik na zimu ili barem na jesen. Primjećuje se tek po zelenilu i cvijeću. Ljudi su postali depresivni, puni čuda što u svibnju imamo veoma malo sunca, a toliko kiše, grmljavina i općenito vjetrovitog vremena. I temperature nisu uobičajene, pa se i kaputi još uvijek ne drže u ormarima, a takoreći godinama smo navikli i u veljači izaći iz kuće u kratkim rukavima. Jedna je Jelšanka to lijepo sažela: „Ovo je sve oko nas poludilo, pa i vrime“.
I doista, u utorak (16. svibnja) zbog olujnoga je juga uz jelšanski Kanun ostao prikovan katamaran "Vida" koji plovi na liniji 9603 Jelsa – Bol – Split, no riječka "Jadrolinija" je za područje splitskog okružja otkazala plovidbu na još nekoliko linija: trajekt na liniji 604, Split - V. Luka - Ubli sa polaskom iz Splita u 5 sati; katamaran na liniji 9604 Ubli - Vela Luka – Hvar; katamaran na liniji 9602 Vis – Split i katamaran na liniji 9604 Split – Hvar. Dakle, škoji su bili praktično odsječeni od kopna, ali zato je privatni prijevoznik "Kapetan Luka" plovio, njemu nije smetalo (ne)vrime!
Zanimljivu sliku u jelšanskoj luci u utorak prid noć (16. svibnja) zabilježila je Ivana Gurdulić, gdje je bilo privezano neuobičajeno puno čarter brodova, jedrilica i drugih plovila. Ona kaže: "Vrime je 'jesensko', a vidi koliko je njih. Nema ih ovoliko ni u dalmatinskoj metropoli, baš nam nagovještavaju dobru turističku sezonu!?" A jedan drugi 'morski čovik' će na to: „Ništa se ti ne brini, čim se vrime malo smiri, brzo će oni opet na 'divlji vez' po našim pitoresknim uvalama“.
Međutim, već sutradan, zahladnjenje i jaka i olujna bura, ponegdje tramontana, dok u gorju računaju i na snijeg! Stoga bi još itekako moglo biti poteškoća u pomorskom prometu, ali kad se već javljamo iz Jelse, prekrasnog otočnog mista, u kojem su već odavno posrnuli i pomorstvo, i brodogradnja, recimo i to da smo ovog tjedna ostali i bez 88-godišnjega barba Tonka Gamulina (na slici), zadnjeg velikog ribara, tako da mlaji svit zapravo i neće znati kako se na škoju nekoć jelo 'kruh sa sedam kora' da bi se prehranilo obitelj.
Naposljetku, možda bi iz ove pričice i oni koji 'vedre i oblače' mogli izvući neke pouke, što je tvrtka na 'državnim jaslama', a što privatnik. Bi li možda bilo potrebno napokon urediti vezivanje nautičkih plovila po uvalama i funkcionalnije organizirati prihvat raznog smeća, otpadaka i fekalija s tih brodova, da sve to ne završava u našem najjačem turističkom adutu, što smo imali prilike gledati prošle godine, a to su upravo prelijepa priroda i nadasve čisto kristalno plavo more.
Kako bismo, primjerice, i u kojoj mjeri kod nas opet mogli oživjeti pomorstvo, brodogradnju i ribarstvo i razmišlja li uopće netko o granicama nautičkog turizma s obzirom na rastuće 'plavo gospodarstvo' s jedne i raspoložive morske resurse u Hrvatskoj s druge strane? Odavno se manje-više hvalimo da imamo najjaču flotu čarter plovila na kugli zemaljskoj, dok se poprilično rijetko govori da je cijena njihova najma zapravo najniža, a i to da ona profit svojim vlasnicima ipak donosi u relativno malom bazenu najljepšega mora na svijetu.
Mirko Crnčević
Foto: Ivana Gurdulić