Zamislite da 19. rujna, za koji dan,  u Stari Grad na festival maritimne kulture Dani u vali uplove zajedno Matko Trebotić, Tonko Maroević i Jakša Fiamengo! Kao fregata snova. Taj neponovljivi tercet „akademskih kapetana“ umjetnosti, neovisno o službenim titulama i nagradama, razglasio bi svojom pojavom cijelom svijetu kako je Hrvatska prvak svijeta u naviganju, brograditeljstvu i čuvanju ljubavi prema moru i brodu s dušom ovog podneblja.

Maroević i Fiamengo misle na nas ali nisu s nama tako da bi mogli zaploviti s Matkom, koji čekajući devedesetu radi i stvara kao i uvijek. Tko bi nabrojao što je sve dovršio uspješno u svom opusu, ali evo ga neki dan s novim idejama. Kako je Milnaranin rado bi otvorio Muzej Trebotić, a postojećem maritimnom muzeju u Milni darovao je mapu svoga rada pod naslovom Sakrament plovidbe podijelivši ga s radovima pjesnika Tonka Marovića i Jakše Fiamenga.

• Puno toga smo preplovili zajedno, u mapi kako bih je nazvao grafičkopjesničkoj osim mojih ajmo reći pjesničkih djela u grafikama, u bakrotisku, tu je i šest poezija Jakše Fiamenga a predgovor je djelo Tonka Maroevića. Posebno uživam u tom stvaranju što smo se u mapi našli na istom mjestu nas trojica iz različitih a tako istih dalmatinskih otočkih mjesta kao što su Stari Grad na Hvaru Tonka Maroevića, Komiža na Visu Jakše Fiamenga i moja Milna s otoka Brača. A Milna je isto tako brodograditeljski moćna.

Matko Trebotić onako u razgovoru kaže da nikad nije imao brod ali jest njegova familja pa su s barkom obično na vesla odlazili na kupanje.

• Više spadam u one koji su bili zauzeti svojim naviganjem u umjetnosti i more mi je uvijek bilo moj život gledajući ga i s prozora. Možda sad nadoknadim propušteno, nemam nekih nasljedstava u Milni ali imam teren koji sam kupio preko puta ACI marine i sigurno ću tu nešto poddignuti, volio bih vidjeti taj svoj muzej.

A koliko toga bi još volio, nasmijao se Matko Trebotić, drago mi je da mogu pokloniti, kako sam ja sretan s troje unučadi, familjom, pa tako da se i ja odužim…

• Ali šta ćemo s Hajdukom – opet se nasmijao – Nikako da stane na noge… A čak sam i ja radio za njega, kao momak bio vratar međutim Babo (Mrduljaš – op.) bio je za glavu veći od mene sa mojih 170, i eto. Uživat ćemo u starogradskim Danima u vali.