I doba Adventa čovjeka vraća brodu. Dalmacija plamti od vlastite bujne mašte i bogate kulture običaja koji vesele i svojom raznolikošću čine se bezbrojnim. Lako je početi s obredom vatre na svaki način, uz pjesmu koja je zakon u Dalmaciji, odmarajući se uz kamin, čekajući fritule, bakalar, ponoćku…

I OBIČAJI SU PUTNICI

A putnici su i običaji. Tko bi rekao da božićno drvce dolazi iz sjeverne Europe, Njemačke, a sa sjevera se kao recept spustio i bakalar. Split se može pohvaliti sa svojim prvim božićnim drvcem krajem 19. stoljeća u legendarnom kvartu kamenih kućica u Varošu.

Sve se slavilo, Svetoga Nikolu, pa Svetu Luciju, Badnjak, Božić, „Štefanje“ Sveti Stipe i Sveti Ivan. Nije problem smislit povod za feštu u Dalmaciji. Na prag kuće u igri su vragolasti predstavnici sitnog zuba ostavljali slamu, vodu, suhe smokve… kako bi privukli tovara, magarčića na kojem je po pričanju dolazila sveta Luce s poklonima toj očaranoj djeci.

BAKALAROVE POLEMIKE

Običaj paljenja badnjaka u selima Dalmatinske zagore, no bio je prisutan i u obalnim mjestima poput Kaštela i Splita. Badnjak je morao biti blagoslovljen, eto, kao brod. A najvažnija je naravno obredna „spiza“ makar bio kupus, zelenje, ali pripremljeno na poseban način.

Vječne su svađe oko bakalara jer njega se nekad čekalo da na vatri dugo tinja i krčka u brujetu s krumpirom, a danas, još malo i istisnit će ga bjanko bakalar. Međutim, oduvijek je bio bakalar na lešo i brujet od bakalara. A novokomponirane priče prevladale su s receptima na crveno i na bijelo pa mu to dođe bakalar na brujet i bjanko. Lešo se rijetko nađe. A bjanko je nešto sasvim treće, jer to je u biti pire od lešo bakalara. Ali praktičniji je i prihvatljiviji za jelo.

Svašta će Dalmacija izmislit, pretrpit i progutat. Evo za kraj i pošalica: Najveći hit u Dubaiju su prave pravcate dalmatinske fritule (a ovdje su hit one iz Dubaija). Zaletite se i provjerite! 

(FOTOGRAFIJE: Vedran Granić)