Dobro jutro, godini 2019. i sretno svakome tko se nađe na moru. To nije samo čestitka Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, nego ostvarivanjem toga „sretno“ upućenog svakom pomorcu, nautičaru, izletniku, turistu i avanturistu, nitko drugi se i ne bavi toliko opipljivo. Jer kad imate inicijativu za izgradnju novih luka, porata, marina, vezova, ukupno rečeno – sigurnosti za svakoga na moru, pa se sve te inicijative, ideje i planovi naposlijetku još i ostvare, onda zbilja nije fraza da Lučka uprava osigurava sve uvjete za ljude od mora a usput i za turizam uopće na području od pedesetak luka u županiji.
Kad se uračuna da indirektno taj vječni projekt, koji se stalno, svake godine obnavlja novim rivama i ostalim preduvjetima ljepšeg života – obuhvaća i cijelu regiju, ima utjecaja u biti za cijelu Dalmaciju, tada je svakome jasno da se već dugo odvija jedna stalna briga za sve što je u dodiru s morem. A u dodiru s morem na području Splitsko-dalmatinske županije svakako su i Sinj, i Imotski, i Biokovo, Vrgorac, zaleđe i zaobalje kamo se uživaju zaputiti svi ljetni zaljubljenici u Srednju Dalmaciju.
Zašto je ta početna inicijativa bitna? Zato što onaj svakodnevni život na prostoru od pedesetak luka funkcionira jedino ako valja i riva. Dovoljno je sjetiti se što u životu svih otočana znači ona ura u svakome danu, jutru, popodnevu i večeri, ona ura koju obilježava uplovljavanje vapora, trajekta, katamarana. To nitko ne propušta, to je „play of the day“.
SUDAR NA MORU
A još jedna životna pričica krije se iza toga. To su lanterne, obalna svjetla, svjetionici na otocima, „teške lanterne“ na pučinskim otocima kao što je Palagruža. Lanternu onako svakodnevno ugledate čim se zaputite na doček vaporu. Sigurno je ima u statusu obalnog svjetla i ovdje i ondje, na kraju mula, gata, na ulazu u luku gdje brod mora paziti kad vidi crveno svjetlo da mu u uplovljavanju ostane s lIjeve strane kao i kad spazi neki brod noću da se postavi prema njemu tako po njegovom crvenom svjetlu na lijevoj strani broda i da zna u kojem smjeru ide taj brod.
Zanimljivo poput dječje igre a u pitanju su zapravo životi da se izbjegne sudar na moru. Pa je to i lanterna poput Palagruže. Svjetioničar ima veliku odgovornost, svakog trena se kao i svaka žarulja iznenada može pogasiti svjetlo a brod koji u tom trenutku udari u neosvijetljeni otok, može doživjeti katastrofu i na kraju, tko je za sve kriv, jedan jedini svjetioničar gore na samome vrhu otoka gdje je svjetlo lanterne izloženo svakoj neočekivanoj mogućnosti kao i sve ostalo u životu.
POMORAC NA SIDRU
Pa sad zamisli kad ti je negdje više od šezdeset godina i proveo si život na tom „strateškom položaju“ čuvajući drugome glavu, a sutra odlaziš u mirovinu i nikad, nikad više nećeš predvečer točno prema vremenskoj tablici užgat lanternu i ujutro je u zoru pogasiti. Ideš u penziju, ostavljaš svoj otok, došlo vrime da se odmoriš, i pitaš se šta ćeš sad činit kad vidiš da sunce zalazi, ili ujutro da izranja sa svakim novim danom.
Koliko ljudi i života njihovih obitelji, prijatelja. Tako se za mirovinu sprema i svjetioničar Vlado Čapalija. Godinama je stražario na Svetome Andriji, otočiću ispred Dubrovnika, poslije duga ljeta i zime na Sušcu u moru Splitsko-dalmatinske županije, onda kratko i na Palagruži, pa zadnjih godina na otočiću Murvica ispred Vinišća gdje je i rođen, na obali preko puta Malog Drvenika.
I svjetioničar je pomorac, ajmo reć moli boga i pali sviću na lanterni za svakog pomorca, javlja se na radio stanicu, daje podatke za vremensku prognozu... a ko zna je li mu teže ili lakše šta je kao pomorac stalno na sidru.
Na slikama je svjetioničar Vlado Čapalija već na kopnu sa svojom lanternom u pozadini, na pučini, zatim uz čašicu s kolegom svjetioničarom, na jednoj je slici i prekrasan svjetionik na ulazu u Sućuraj na juoistočnoj punti Hvara, te eto i jedne fotografije s broda, jedrilice koja se primiče svjetioniku Sveti Andrija na šets milja ispred Dubrovnika.